taf mada faka

Draga nacijo !!!!!!!!!!!!

Taf Mada Faka iz bek in blek end redi tu wrajt nju post

Ne nam koliko vas zna nešto o projektu utočišta za medvjede Kuterevo pa ću ja reći koju riječ o tom. Prije jedno 4 i pol godine neka djeca su pronašla malog medvjedića koj je pao u jarak te ga odnijeli u jedno selo na velebitu Kuterevo gdje je neko vrijeme živio u kući jednog čovjeka.Tu se počela razvijati ideja o utočištu za medvjede koji su izgubili majku. Utočište sada ima 4 europska smeđa medvjeda, 2 od 3 i pol godine i 2 od 4 i pol godine o njima se brinu volonteri iz cijeloga svijeta.

Malo o europskom smeđem medvjedu: nakon parenja mužjak ostavlja ženku i ženka mora sama odgojiti medvjedića, rađa za vrijeme zime u svom brlogu a medvjedića hrani sa svojim mlijekom koje ima otprilike 26 posto mliječne masti jer od slabijeg mlijeka medvjedić ne bi preživio zimu. Mladunče mora sa majkom provesti najmanje 2 mjeseca kako bi razvio imunološki sustav, ako ne provede 2 mjeseca može umrijeti od obične rane zbog koje čovjek ne bi išao ni na šivanje. Majka mladunče uči strahu od čovjeka, pronalaziti hranu i poštivati druge medvjede. Prirodni neprijatelj medvjeda je čovjek no postoji mogućnost da medvjeda ubije čopor vukova u zimi kada nema hrane ali to je toliko rijetko pa se vuk ipak ne može smatrati prirodnim neprijateljem medvjeda.
Medvjed se pretežito hrani biljkama a samo 2 % prehrane je meso i to obično strvina.
Mnogi ljudi misle da medvjed za vrijeme zimskog sna spava ali to nije istina ona samo uspori sve vitalne funkcije na minimum. Većinu vremena po zimi provede u brlogu ali se i često prošeče po vani. Medvjed se boji čovjeka i nikad ga ne će napasti osim ako ga čovjek nečim ne izazove stoga kad ste u šumi budite dovoljno bučni i medvjed će se maknuti.



Ove godine sam ja tako bio volonter u tom kampu pa bi bilo lijepo da i nešto napišem o tome.
Kako bi se prijavili za ovaj ili bilo koj drugi workcamp morate biti član nekog volonterskog centra npr. volonterskog centra Zagreb kojeg sam i ja član. Workcamp se ne plaća, hrana i smještaj su osigurani a vi samo morate platiti prijevoz do tamo. Spava se u jednoj kući i sjeniku a kuhinja je odvojena. Postoje dugoročni i kratkoročni volonteri, dugoročni volonteri su od dva mjeseca do godinu dana i oni spavaju u kući ili imaju smještaj kod neke obitelji u selu, a kratkoročni volonteri ( 2 tjedna ) spavaju u sjeniku koj je malo preuređen tako da više izgleda kao kuća. Workcamp se sastoji od otprilike 15 ljudi iz svih dijelova svijeta tako je ove godine u njemu bilo 2 nizozemke, 2 francuza, 3 hrvata 1 talijan, 1 srpkinja, 1 englez, 2 koreanca i 1 bugarka.

Profil ljudi je stvarno različit od alternativaca pa sve do šminkera. Mene je na žalost zadesio kamp sa jedno 5 debila kojima uopće nije mjesto na takvom mjestu i nikako mi ne ide u glavu kak su se tamo našli no nema veze to sam nekako preživio jer je bilo dosta normalnih ljudi od dugoročnih volontera pa sam tako tamo upoznao i jednu jako zanimljivu i dragu curu imenom Domminique (skračeno Domme) koja je tamo već godinu dana i stvarno voli taj posao. Ima svoj vrt, hrani medvjede, pomaže susjedima itd.
Domme
Jednom je kada smo radili u šumi do koje ima jedno 40 min. pješke donijela je ručak za nas trinaestero u ruksaku po najvećem suncu e pa to se zove volja. Radi se 6 sati na dan a ostalo je slobodno vrijeme koje se može iskoristiti kako od hoćete. Ove godine mi smo radili jednu kamenu cestu kroz šumu, čistili neke već postojeće putove, uređivali mjesto za logorsku vatru,hranili medvjede i kuhali.
cesta koju smo izgradili da se nebi reklo da niam radio

Kuha se u timovima svaki dan druga dvojca, a kuha se za ručak i za večeru. Meso se rijetko jede ne zato kaj ima puno vegetarijanaca nego zato kaj je skupo kupiti meso za 30 ljudi tako da smo meso jeli samo jednom kada je Domme odlučila ubiti dva kokota koji su stalno napadali ljude. Pitala je šefa jel smije to napraviti a on se samo nasmijao misleći da ga nije to ozbiljno pitala, pa se slijedeči dan lijepo iznenadio kada je bio lakši za dva kokota kojima je Domme sjekirom odsjekla glave.
djelilo se pošteno po' pola smještaj je bio super

Zahod je poljski a tuškabine su napravljen od drveta a na vrhu je ogromni tank sa vodom no naravno imali smo i jednu bačvu u kojoj se moglo kupati.
(kutak za čarobni trenutak) nadam se da ste primjetili onu knjigu u kutu koju je neko čital na veceu i zboravil ju.

Po danu je jako vruče a ponoći temperatura može pasti i do 10 stupnjeva no to mene naravno nije spriječilo da jedno 4 puta spavam vani. Prvi put sam si zapalio vatru i legnuo se pokraj nje u vreći za spavanje pokriven s dekom i još mi je bilo hladno no 3 slijedeća puta je bilo puno toplije pa sam imao samo vreću za spavanje.

Zadnji tjedan su nam došli neki australci koj se sa svojim kombijem voze po europi i pitali nas dal mogu tu ostati koju noć i da bu ju nam pomagala ak kaj treba. To je bilo stvarno osvježenje u kampu zezancija od nula do dvajstčetri no nažalost to nije dugo trajalo jer im registracija ističe za tjedan dana a nemaju ni osiguranje pa ako im se kaj dogodi moraju što brže pobjeći sa mjesta nesreće.tako da su sad negdj u sloveniji a plan im je još proči austriju i na dan kada im ističe registracija ući u češku, a kombi pokloniti jednom prijatelju koji im je pomogao sklopiti taj kombi.
ako vam možda nije jasno kaj je ovo to vam je WC

i zbok malih grešaka moglo se završiti na križu ili ostati bez glave

medvjedi se vole slikati sa koreancima
hrana za medvjede

velebitski autoktoni indijanci

dvije naajvažnije stvari na velebitu !!!!!!! gdje god dođete prvo će vas ponuditi sa svojom rakijom koju bi bilo jelda nepristojno odbiti hehe he

bilo bi fora kad bi se moglo vidjeti da je ta slika slikana oko 9 ujutro

Domme i Ja odmaramo nakon kaj smo sat vremena nosili 30 kila težak ruksak belgijskim skautovima koj su zaboravili ponjeti hranu, pivu i akumulator za el. ogradu. Naravno mislim da je uopće nepotrebno spomenuti da smo se izgubili u šumi po povratku jel su nam skautovi krivo objasnili put.

i koreanci znaju da je velebitsko najbolje pivo




I šta još reći osim da je ovo jedno od najboljih iskustva u život i zato vam preporučam da i sami odete u taj kamp jer ja ovim postom nisam uspio opisati niti 20 posto onoga što čini taj kamp to mjesto i te ljude koji tamo rade toliko posebnima.

Over & out