taf mada faka

............................................ We are Motorhead and We Play R'n'R..................................



Vijest da najbrži i najglasniji R'n'R bend dolazi u zagreb bila je stvarno fenomenalna ali cijena karte mi je uništila svo oduševljenje. 240kn !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! jebote 240kn pa nisam bog i dalje sam samo smrdljivi Rocker i zato sam iz principa odlučio da ne kupim kartu. No kao što znate moje ime je Taf Mada Faka i ono nosi neki ugled koji se mora održavati stoga ni trenutka nisam razmišljao o tome da se ne pojavi na koncertu.
Došao je i taj dan, oko osam sam se našao sa Petrom i Slovičkom ispred klaonice.(ne, bez brige nismo mi neki perverznjaci koji se skupljaju u raznim klaonicama već je ta klaonica jedan napušteni objekt koj se od nedavno počeo koristiti za održavanje koncerata) U to vrijeme već je svirala druga predgrupa no nismo se previše obazirali na to te smo otišli do prvog mjesta gdje možemo sjesti i popiti te dve bijedne pive za koje smo uspjeli nekako skrpati novce. Izvan prostora gdje se održava koncert bilo je još puno ljudi većinom starijih tako da mi se čini da smo mi bili jedini mlađi od 20 godina u tom trenutku vani. Odjednom se začula neka glazba svi ljudi izvan koncertnog prostora sad su mirno stajali otvorenih ustiju pokušavajuči raspoznati dali se to motorhead primio posla ili im samo neki šupci naštimavaju gitare, no nakon Lemmyeve poznate rečenice '' We are Motorhead and We Play R'n' R'' sve je bilo jasno nezaustavljivi Rock n' Roll STROJ zvan Motorhead se popeo na stejđ i započeo koncert dobrom starom pjesmom Dr. Rock. Nakon mojih izljeva histerije, valjanja po podu i čupanja kose odlučili smo lijepo zamoliti redara da nas pusti unutra jer mi smo ipak mala slatka dječica koja nikad nije vidjela a kamoli posjedovala 240kn. Oboružali smo se mrkvama (mrkve su zdrave i zao kako bi u svakom trenutku i ja veliki taf mada faka sebi priuštio vitamine uvijek sa sobom nosim mrkve) i krenuli u akciju:
''Dobar dan oprostite nismo imali za karte pa je bi nas mogli molim vas pustiti nutra'' na to smo dobili jedan vrlo uvjerljivi NE nakon kojeg sam smatrao da ne bi bilo pametno ponoviti to pitanje no nismo mogli gledati kako propuštamo koncert pa smo stražara ponudili mrkovom i dobili još jedan uverljiviji NE!!!!! Nakon čeka smo zaključili da bi bilo pametno pomaknuti u stranu. Nismo imali izbora i pomaknuli smo se u stranu i čekali, čekali, čekali sve dok se nije prema nama okrenuo jedan drugi stražar i rekao: ''ajde cure uđite''. Cure ej budalo redarska pa jesi ti ikad vidio curu, jel ti uopće znaš s kim pričaš idiote maloumni al kaj se tu može mi smo besplatno ušli i zadovoljno krenuli pravac prvi red kod pozornice. Nevjerojatno brzo smo se probili do same ograde koja je dijelila publiku od pozornice. Motorhead je tu, Taf Mada Faka je tu i šou je u potpunosti spreman.

Prvo što sam primijetio da je razglas neobično kvalitetan i da se čak u prvim redovima raspoznaju svi zvukovi.
Bila je to jedna pristojna sviraka, prštali su energijom čak i nakon tih 30 godina njihovog postojanja. Već tradicijom klošarenja po koncertima sa Familijom Sifilis ponio sam jednu prekrasnu ploču od motorheada kako bih dobi njihove potpise i lagano nadopunjavao svoju kolekciju autograma. Nažalost omot od ploče nakon koncerta je izgledao kao da je upravo izašao iz rata sa lakšim ozljedama od strojnice, no glavna stvar je da su me oni primijetili i dobacili pokoj pogled i „mah'' rukom. Ne da mi se sada nabrajati kaj su sve svirali jer to je njihov već tradicionalni repertoar al svakako bi se dalo izdvojiti jednu fenomenalnu blues pjesmu gdje sam prvi put vidio motorhead kako svira dve akustične gitare i Lemmya sa usnom harmonikom, tu su naravno bile i fenomenalne pjesme kao što su Ace of Spades i Neponovljivi Overkill s kojim su i završili svoj nažalost kratak ali stvarno profesijonalno odrađen koncert. Ja sam se zabavio ko' nikad do sad, skoro se potuko s nekim pijanim idijotom koj je počel daviti Slovičku kako bi se progural što bliže. Razbacal sam se na sve strane ( što inače ne radim jer više volim donekle mirno gledati i slušati koncerte ali ovaj naboj enrgije me ponijo sa sobom i nisam se mogao obuzdati zato se izpričavm svim ljudima koj su dobili moj lakat, šaku, nogu, glavu u neki dio svog tijela) pa kako je sve prolazno tako i ovaj užitak koj sam taj dan doživio bližio se kraju no ne mogu se žaliti jer je to bio zasigurno najduži ORGAZAM koj sam doživio !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Da ne duljim sad sa nepotrebnim podacima naišla je petra na jednog starog prijatelja (basista iz Big Rocka) koj je radio nekaj u organizaciji pa smo mu uvalili našu ploču kako bi ju on odnio Motorheadu na potpisivanje. Redari su počeli polagano tjerati ljude van pa smoo se i mi polagano pokupili van, ali činjenica da je moja ploča
I dalje kod tog prijatelja a da mi zapravo nemamo broj njegovog mobitela primorala nas je da pronađemo neki put unutra što je rezultiralo sa nekoliko izbacivanja na glavu iz koncertnog prostora. Lagano razočarani ali i dalje puni nade sreli smo jednog napornog dečka koji bi se trebao naći sa Pištom iz Hard Timea kako bi mu on dao neke plakate koje mu treba dati već godinu dana no pišti se nije dalo doći do ulaza pod izgovorom da on sad radi ( što vjerojatno znači da se opija pivom i bari nevine četrnaestogodišnjakinje) te nam rekao da probamo pronači neki drugi ulaz. Nismo imali izbora pa smo krenuli u potragu za novim ulazom. Nakon jedne duge potrage stajali smo pred nekom portom i razmišljali kako da uđemo unutra. Prišli smo portiru i pitali da l bi mogli proći jer da nam je ploča na potpisivanju kod Motorheada ali to mu nije puno značilo jer on nije imao pojma kaj je to Motorhead. Brzim izlistavanjem poznatih imena u glavi sasvim spontano je neko od nas izbaci Pišta na što su se svi složili i rekli kak mi poznamo Pištu i da je on naš prijatelj te da pod hitno moramo do njega. Stari portir je pitao dali je to onaj iz organizacije i odlučio nas pustiti nutra Dosadni čovjek koj je bio s nama se nije usudio uči unutra jer se maloprije skoro potukao sa redarima pa smo baz razmišljanja Petra, Slovička i ja doslovce uletjeli u dvorište i počeli tragati za Motorheadom, na naše opče čuđenje nitko nas nije od redara zaustavi u našem pohodu na Tour Bus i napokon našli smo se licem u auspuh sa busom u kojem se ekšli nalazio cijeli Motorhead. Provirili smo u bus i prvo što smo zapazili je bila gajba Karlovačkog ( pa mislim kaj si jedan Motorhead nije mogao priuštiti nekaj boljg od bjednog karlovačkog) no dobro to bumo im oprostili. Slijedeće što smo vidjeli bio je Lemmy glavom i bradom pozvali smo ga van i lagano popričali s njim te ga zamolili za autograme. Lemmy je jedna jako hladna osoba za koju bi na trenutak rekao da ne posjeduje osjećaje ali ako nikaj drugo dobili smo autograme (ja na svoju slavnu traper jaknu) , zahvalu za to kaj smo došli i bili mu dobra publika. Sljedeća misija je bila naći prijatelja kod kojeg nam je ploča al od osiguranja saznajemo da on nije tu već jedno pola sata i da misle da je otišao u Rout 66 na after party gdje buju kasnije došli Motorheadi na malu dozu zabave i alkohola. Razočarani tim podatkom susrečemo Lemmyevog giarista koj nam se također potpisuje i poklanja trzalice ( inače on je mnogo simpatičniji od Lemmya).Sada već u nebesima od sreće što smo se našli licem u lice za naj glasnijim R'n'R bendom na svijetu polagano se krečemo prema porti ali nas zaustavlja neočekivana situacija gdje Lemmy pokazuje svoju skriveniju stranu i očito zadovoljan time što smo došli pozdravlja nas na odlasku. Izlazimo van svi sretni pozdravljamo naivnog portira i sjetimo se da onu preostalu mrkvu koju sam čuvao za poklon Lemmyu nisam iskoristio za ono što je bila namjenjena al kaj je tuje nikaj se nemre pa sam ju strpal u usta. Rastajem se s Petrom i Slovičkom i trkom hvatam zadnji ne noćni tramvaj koj mi je naravno uspio pobjeći sada već ljut na glupi tramvaj, nabrijan od svega kaj mi se dogodilo trčim od Hajnclove do Ruta 66 I tamo se raspadam po nekom rinzolu i jedno pet minuta dolazim k sebi što zbok pada što zbok nedostatka zraka. Ulazim u Rout i nekim čudom odma nekoj curi razbim pivu koju je upravo kupila na šanku na što me ona žalosno pogledala i nasmješila se (hm očito joj nije bilo žao što je ostala bez pive već je bila sretna što je vidjela anđela pa sam odlučio da joj nebum nadoknadil pivu jer sam joj ja očito bio dovoljan dar). Tamo susrećem dobrog starog prijatelja negdje sa početka priče i pitam ga kaj je bilo s pločom na što on dade ploču sa potpisima svih članova benda. Sad već više nego vidljivo izmorenim lagano se vrćam doma gdje me dočekala jedna hrenovka, komad kruha i prazna posuda od senfa.



P.S.
Petra kornjačo jedna kad buš ti naučila da se na koncert nosi fotić, sad zahvaljujuči tebi nemamo slike se Motorheada ali sve bum ti oprostil ak me častiš jednom tamnom Velebitskom u Routu 66.